Logo
Odštampajte ovu stranicu

Kotor Art Kotor APSS i Crnogorski Dani Orisa

www.kotorapss.me

poster.pdf

 

Ljetnja škola arhitekture Kotor ART Kotor APSS i Crnogorski Dani Orisa će po svom programu i temama, te diskusiji o problematici planiranja prostora i arhitekture biti jedinstvena manifestacija u Crnoj Gori.

Treba istaći da će se Kotor APSS i Crnogorski Dani Orisa ordžati u Kotoru koji je zbog svojih specifičnosti pod zaštitom UNESCOa, i koji je uspio odolijevati problemima sa kojima se susreću gradovi: degradacijom urbanog razvoja i arhitekture, nasljeđa, životne sredine, zagađenošću, kriminalom. Zahvaljujući Kotor Artu, ovaj grad ima i manifestaciju koja potvrđuje posvećenost individua i institucija zaslužnih za Kotor kakav danas jeste. Kotor APSS održava se pod pokroviteljstvom UNESCOa, Kotor Art-a i Ministarstva Kulture Crne Gore .

Sama manifestacija održava se u zgradi Starog zatvora koja je godinama napuštena i zapostavljena. Trenutno smo u fazi rekonstrukcije samog objekta i privodimo ga namjeni kako bi naši mentori i studenti istinski bili inspirisani prostorom koji ih okružuje. Svaki student ima pravo na svoju ćeliju, a svaki mentor će imati radni prostor u zatvoru.

”U aps”

Oduvijek se o zatvoru mislilo kao o najstarijoj baštini grešnosti čovječanstva... o najstamenijem nasljeđu davnih vremena... kao o crnoj mrlji čovječanstva, kakav je i bio opjevan i istraživan u najvećim djelima književnosti, dnevnicima junaka i anti-junaka, uzbudljivim filmovima i svjetskim nacionalnim istorijama.

Pa ipak, postoji i romantičarski pogled na stvari poput onog iz 19.vijeka, kada su upravo i Austrijanci u Kotoru sagradili zgradu Zatvora, koja danas predstavlja jedan od dragulja kotorskog starog grada. Trospratna zgrada Zatvora išarana kovanim željeznim rešetkama i izvorno ofarbana austrijskom žutom bojom, vijek ipo je bila sabirni centar i posljednja luka osuđenicima, ustanicima i buntovnicima, iz koje se, kažu, nije moglo pobjeći. Možda je među prvim zatvorenicima bilo i onih nesrećnih i neshvaćenih junaka romantizma, koji su patili za zatvorskom samoćom u kojoj pritisak savremenog života nije ometao čisto spiritualno postojanje. Onih suvišnih ljudi koji su željeli pobjeći od krute stvarnosti, koji su odbacili razum i prepustili se mašti. Onih umjetnika koji su u duhu svjetske boli, pesimizma i tuge nad neskladom mašte i stvarnosti, shvatili da je fizičko ograničenje uslov za njihovu umjetnost...

Već dvadesetak godina ova „žuta kuća“ čeka novu namjenu, nove junake koji će joj, u idealizovanoj patnji i kreativnoj izolaciji, udahnuti novi život.

Vratimo se u 19. vijek. Vratimo se u aps.